Kad je Ivančica tražila ženu

Ivančica je bila djevojčica koja se uvijek osmjehenula, ipak i bila je jako ljuta sa svijetom. Probala je kontrolirati svakima, pa je planirala sav život. Kao lovica, vidjela je sve s intenzitetom.

"Okej," ona je naglasila kad je zaključila misli, isto kad nije nešto shvatila.

Po nju je bila jako važno kako se izgledala drugima. Mračna kosa je postala plava, mračne oči su promjenile plave, obrve su brijale da se ona čine nevina kao je ona stalno ošišala kosu kraća da bi se izgledala mlađa nego 50-ih.

Odrasla je malo u tijelu, pa ne baš viša od patuljice, zato što se osječala manja u malom gradu da se odlučila živjeti u Zagrebu gdje je studirala i udala. Oko se jedan sat trebala vratiti doma da je svaki vikend bila tu jer su joj roditelji obećali kuću kad su umrli.

"Misliš ti?" pitala je muža koji je ponekad došao u Ivanić-Grad s njom, s djecom možda jedanput po mjesečno.

"Zašto moram ja ići, samo ti jer si važna."

"Nadam se da će biti uskoro kad je mama umrla, sada je jako bolesna."

"Imam svoje probleme. Ne briga me da si sama vikendom jer mi daješ seks svaki radni dan, važno mi je da ćemo u budućnosti imati kuću s višem mjestom nego imamo. Šestero je puno djeca za jedan stan pa nisam zadovoljan, želim više."

"Okej."

Ljubomorna je bila s ljudima koja je vidjela žive lakše živote nego njezina život. Jedan dan kad je poludila, slijedila je jednu ženu, pa ju je čekala u stanici autobusa i u njezinoj kući. Samo je sijedila u njezine auto i gledala nju, tisuću pitanja se željela riješiti, ali žena je nije željela odgovoriti jer nije Ivančica bila normalna.

Kad ju je žena drugi put vidjela preblizu nju biježila, pa se Ivančica više ljutila jer nije znala gdje je žena otišla. Istodobno je žena stavila djeci Ivančice poklone u Ivanić-Gradu gdje je skrivala, pa bi je tu ne Ivančica našla.

Po SMS ju je Ivančica stavila seks poruke, pa se nije žena igrala, zato što je bila Ivančica frustriranija. Kad su nekoliko dana prošli, Ivančica je statila tražiti ženu, ali nije bila zadovoljna sa situacijom.

"Gdje je ona?" Ivančica se pitala. "Zašto je nisam mogla uhvatiti?"

The clock strikes

It's Easter coming when Jesus died and was reborn. There's death and rebirth in everything.

The clock strikes dead and life begins. Calls the pointer to the afterlife but in that space holds birth.

Death is transformation. Life is metamorphosis.

It's the same to die as to live. By whose hand decides the living and the dead?

Your life or mine, we end up as bones. Scatter the world over with hard stones.

But I won't take my life. Would you take mine?

Samo stojim (za Međunarodni dan poezije, 21.3.2016.)

Nisam penjala, ipak i pala -
rekla si da nisam
pa kako možeš
kad me ne čuješ
ništa što sam rekla
dok mi je važno.

Znaš da nisu novi ovi misli -
traju kroz vrijeme
pa na srcu su ostali
kao je jedan cvijet
tu u sredini sam ja
mjesto koje je živ.

Ne bih umrla, samo stojim -
možda slomljena
pa još sam osoba
koja proba iznutra
sve što pokazuje
van mene s Bogom.



#PayWithAPoem
#PoetryForChange

Ispod vode, ispod zemlje

Glupača* je došla u selo. Na selski put je hodala da je bila pospana kad je stigla.

Dok je spavala, stanovnici su je stavili ispod vode. Probudila se i ljutila, pa se rastala kao div.

Njezine noge su bili kao potresi da su kuće stanovnica uništile. Okrenula se ruke pa su drva letjeli da su ubili farmske životinje.

Kad je stojila, njezina težina je napravila veliku rupu da svi uključuje ju su umrli ispod zemlje. Jako dobro ih je skrivala da stoljeća su prošli prije svatko je tražila kosti.

Ispod vode, ispod zemlje, pa tu nije ostala ta glupača jer nije bila ona glupača ni vještica ni vražica. Anđeli ne vidimo, pa nije bila anđeo!

Živi ona i ne. Svaki put ide da vidi kakvi su ljudi.

Čita ju ljudska srca, pa nije jedanput bila iznenadila da moraju umriti. Pravila zahjtevaju je dati još jednu priliku.

Kad spava, govori dušu po dušu. U tom mjestu odlučilo je sve.

Preudobni su oni da žele pokopati nju, pa nakon toga su prekrasno primijetili pogrešku. Tu je gdje ona umri, ipak i u selo još živi, samo da selo je, kad probudi tu, napušteno.

Blizu vašeg grada šeta. Pa pitaj ste - Što je u svojim srcima?



* Hvala Ivančici Banković-Mandić za riječ.