Samo ona zna

Ona je sjedila na crnu klupu kroz drugu crnu klupu. Između nju i vozača je bio plastičan prozor koji joj je dala mali pogled ulica da je poznala dok nije vozač okrenuo na novom dijelu kuda nije hodala prije.

Na stropu su bile dvije zaštene kamere, ali nije ih dobro vidjela da bi mogla reći ako su jedanput krenule, bilo joj je dovoljno da su postale. Više je vidjela te šest lonca na podu komba, samo nije provjerila da su oni koji je čula kad je blizu pala nekoliko puta zbog ležeće policajce.

Maštila je kako su ozbiljni kriminalci ostali tu cijelu vožnju. Dok su njezine ruke bile uhićene sljedeči dan i zavjese zatvorene iza prozora, nikada su svoje noge osjećale lisice.

Pa nije to sve što je doživjela tu noć, u tom mjestu ispred vrata je bila ograda koju nije vidjela dok nije trenutka prije vozač upalio svijetlo. Slijepa je bila da se ona malo plašila.

Zasada, samo ona zna što je dogodilo, neće još ispričati jer nije njezina priča ništa. Istodobno je rekla da joj je Bog dva puta odgovorio, prvo o starom pitanju i drugo na sljedeći dan kad joj ga je molila pokaziti pticu. Ta priča je ona dijelila:

Isti dan dok nije imala odgovor, čula je pticu van zadržanje sobe. "Molim Bogu, pokazi mi pticu da znam ste Vas sa mnom." Uskoro je kiša pala, ipak i poslije kad je sjedila van sa ženskim policajcima, iza njih uz uličnu svjetiljku vidjela je velikog goluba dok joj nije još bilo važno.

Zato je ona tiha, veća priča je između nju i Boga. To je kako ja znam ona je nevina. Ako ti to nije dovoljno, sjedi s njom jer je Bog jedan od malih stvari koja vjeruje. Pa ne trebaš biti religioznost imati odnos s Bogom.