Priča prema slikovnicama u: Motivacijske slike za pričanje priča: Što sve voda može (škokska knjiga). Hvala Kristini za glavne ispravljanje i Vesni.
"Dobro došli u selo", rekao je Snjegović.
Na nebu je veliki mjesec s rupicama sa zvezdicama, ali nije još bila prava noć. Tamni oblaci malo su prikrili mjesec i, ispod njih, dim s dimnjaka prošao je po drveću.
Uživao je Snjegović. Kao i uvijek tijekom zime, stalno je sjedio na vrh snježnog brda uz smrznutnu rijeku te nasuprot kuća i crkve koje su svjetlile svaku noć.
Imao je Snjegović plavu frčkavu kosu, male obrve, velike oči, nos od mrkve, jezik, ruke i kamenčiće umijesto dugmadi.
"Znaš li da je ljubičasta moja najdraža boja?" pitao je.
Odjeven je u pilgrimski šešir, šal i rukavice ljubičaste boje. Zbog mjeseca koža mu je izgledala kao da je nosilo svjetlo-plavu sjenu, boja koja odgovora ljubičastoj boji.
"Uvijek sam sretan", rekao je Snjegović.
Na žalost, on nije upoznao seoske životinje koje je farmer čuvao u staji dok nije počelo prolječe. Da se ne bi rastopio od jakog dunca, kad otopli, treba se Snjegović vratiti u kuću, jedan veliki hladnjak, dubok u šumi.
Kad je zima prošla, Snjegović je bio kod kuće. Seoske životinje su izašle na livadu između ograda ispred farme i velikog drva s krošnjon punom lišća. Često su se okupljali prijatelji, Bik, Ovca i Svinja, razgovarali su o životu na farmi.
Jednog dana Patka je došla i brzo su joj se svidjele Svinja i Ovca, koja je držala cvijet u ustima. Međutim, Bik se malo plašio Patke jer nije znao ništa o riječnom životu koji je ovdje počinjao.
"Riječni put je kao zemljani put", rekla je Patka.
"Kako to?" pitao je Bik.
"Jer su slični", objasnila je Pata, "samo mi je lakše putovati rijekom nego nebom."
"Pa ti si mlada!" viknula je Ovca.
"I slatka!"dobila je Svinja.
Razgovor je trajao čitav dan. Puno su oni mukali, bekali, roktali i gaktali pa je Bik postao dobar s Patkom te joj prišao.
"Hvala vam za druženje", rekla je Patka, "Idem k mami. Vidimo se!"
"Vidimo se!" sretno su odgovorili Bik, Ovca i Svinja.
S potoka je Patka slijedila riječne struje. Sljedeći dan probudila se ranom zorom te, na istom putu, vidjela nešto čudesno: debelu dugu između kapljice kiše lijevo od rijeke i, gore prema velikom drvu s krošnjom punom lišća, izlazeće sunce na desnoj strani.
Sijale su zrake sunca iza šume. Dok nijedna kap nije pala u rijeku, tmurni oblaci su plakali na poloviciduge.
"Možda", razmišljala Patka, "nisu zadovoljni jer će noć uskoro proći."
Patka je prošla do horizonta kad je vidjela mamu na mjestu gdje se rijeka širila. Šuma ispred stijena činila se blizu, a stijena još dalje od njih, a kad je dolazila zimzeleno drveće je bilo bliže, a s druge strane više su se vidjeli detalji njihovi oblika.
Patka je prišla mami oko lopoča. Dugo su razgovaralesve dok mlađa patka nije željela posjetiti druge prijatelje u šumi.
"Bok, Patko!" rekli su Medvjed, Leopard, Zmija i Riba.
"Bok! Kako ste?" odgovorila je Patka.
"Ništa novo", nadodala Riba.
"Nemoj", rekla je Patka.
Svi su pričali do popodneva. Uživala je Patka s prijateljima, ali istodobno su njezine oči gledale udaljinu.
Zmija se zamotala oko grane. Više je skočila Riba da bi mogla dodirnuti Medjedov nos ili Leopaedove uši. Gljive su rasle te ptice kao sjene letjele ispred velikog sunca. I sa tog mjesta bile su stijene vidljive!
"Ugodan dan, prijatelji!" rekla je Patka.
"I tebi!" odgovorili su oni.
Dalje na rijeci Patka je vidjela par, čovjeka s plavom kosom. Vozili su se čamcem blizu kopne gdje su bili postavljen šator te logorska vatra. Par je odjeven u šešire i odjeću za istraživanje. Njihovi pas bio je jako uzbuđen i veselo je lajao svaki put je veselo izašalo iz vode. Oni su pomatrali nebo pa nisu primijetili kamenje na površini malo ispred njih.
"Pazi te, ljudi!" gaktala je Patka.
"Ooooo, dragi, vidi patku!" uzbuđeno je rekla žena.
"Da, da, ali imamo kamenje blizu nas. Na desno!" viknuo je čovjek.
Patka je bila sretna da su ljudi i pas uspjeli proći kamenje, ali preumorna se vratiti kući. Uskoro je zaspala i počela sanjati.
U snu je postala vođeni konj. Umjesto farme, plivala je do Afričkog kopna gdje se družila sa Slonom, Lavom i Žirafom na velikoj livadi. Stabla su bila drukčija, ali ista stijena koja se svidjela Patka te pokazala leđa dok se sunčala prema suncu koje je bilo više od nje i Žirafa, više od neba.
"O, stijene moje!" pomislila je Patks, "sad znam gdje prestajete."
Prekasno je vidjela kosti ispred Lava. Slon ju je prskao vodom kako bi je omeo.
"Ne, ne, molim Vas!" zamolila je Patka, "nemojte me pojesti!"
Dok se nije probudila, Patka se bojala Lavovih zuba. Prestvarna njezina noćna mora bila je pa je osjećala njegove zube na grlu.
Glasno je vikala i probudila par i psa. Čovjek ju je želio snimati za svoju djecu. Jedva su čekali iznenaditi djecu snimkom kada se vrate sa školskog izleta. Kako su i očekivila: djeci je bilo smiješno.
Sljedeći dan djeca su se odlučila kupati u bazenu. Napunili su bazen, penjali se po ljestvama i odmarali se cijelog jutra.
Odjeveni su u kopaće kostime te drukčije morsku opremu: Sestra s maminom kosom i tamnija, u rukavice, Smeđo-kosi brat u dihalicu i masku za ronjenje, a Crno-kosi brat, s maminom pjeglicama, u kolut. Voljela je Sestra nositi gumicu pa je taj dan obukla crveni kupaći kostim s crvenom gumicom.
U dvorištu iza kuće, raslo je veliko stablo to je isto stablo koje su vidjele i seoske životinje i koje je Patka koristila kao znak da se ne bi izgubila na rijeci.
"Jedva čekam ljeto!" viknula je Sestra.
"I ja!" glasnije je odgovorio Crno-kosi brat.
"I ja!" sneno je Smeđo-kosi brat.
"Zasad", preložila je Sestra, "možemo se prevariti da smo na moru. Vidite, tamo je svjetonik u sjeni, iza otoka sa suncobranima.
"I palmama!" uzbuđeno je rekao Smeđo-kosi brat.
"Da, da", složii je Crno-kosi brat, "i vidite, palme su iskrivljene zbog vjetra!"
Cijelo popodne djeca su se igrala, ali je Crno-kosi brat bio dulje u maštariji pa je promjenio žute i ljubičaste boje kokuta u zelene i tamnije ljubičaste boje. Plutao je blizu Sestre kad je primijetio dihaljku i masku za ronjenje.
"Što bih mogao promatrati ako bih ja nosio", razmišljao je.
Onda bih se pretvorio u hobotnicu te plivo do dubine oceana i odmarao se na velikom kamenu.
Na dnu bi bile morske zvijezda, školjka i rak. Oko njega došao je veliki dupin i iznad, gore, lijevo te desno uživale su zlatna riba, ribe u sjenama, kornjača i debela riba s iglicama. Nijedna od njih nisu znali da je morski pas došao blizu njih.
Gladan je bio morski pas, alk nije ih lovio u to vrijeme jer je Crno-kosi brat, tj. hobotnica, počeo maštati o piratima, ali nije želio otići iz dubine. Unatoč, tome je da je njegov prijatelj, koji je nosio dihaljku, masku za ronjenj, ronilačko odijelo i peraje, našao je blago a nije trebao škrinju jer je brava bila otvorena i novčići van kovčega.
Hobotnica je gledala gore, tj. Crno-kosi brat. Promatralo je brod na kojem je stajala malo banda pirata. Plovili su ove tri muškarca tražila mjesto za sidrenje. Željeli su ukrasti drugi brod pa nisu vidjeli metu na horizontu iza kopna s puno palma, tj. na suprotnoj strani otoka gdje su ostali Sestra i Smeđo-kosi brat. Crni-kosi brat slijedio je njihove glasove dok je i dalje maštao.
Glavni pirat nosio plavi šešir s kosturskom glavom ispred križa od kosti, povez na oku, ožiljkom i pištoljem. Na drugoj strani od glavnog pirata s crnom trakom u kosi, naušnicu na desnom uhu i mačem u lijenoj ruci. Imali su papagicu koja je sjedila na prvom jedru.
"Dođite na ručak!" viknula je mama djeci.
"Hajdemo, braco!" rekla je Sestra Crni-kosom bratu.
"Hajdemo!" odgovorio je, "Tko prvi u unutra, pobjedio je!"
Prođe život i sezone. Dok su djeca više odmarala tijekom ljetnog godišnjeg i više vremena provodila s obitelji nego s prijateljima, seoske životinje su se družile na zimskoj godišnjem odmoru. Samo Snjegoviću, simbolu zime sa snjegom, ne znamo ništa pa ćemo možda jednog dana ispričati njegovu priču...
No comments:
Post a Comment