Kad su istodobno rodile

Prema domaćoj zadaći. Hvala Andreu za temu seoskih životinja i ispravljanje.

Na farmi Banković su živjele najdruženije životinje. Jako su voljele slaviti rođendane da su često imale rođendanske tulume čak i ipak kad nije bio rođendan.

Po sreći bila je jedne sezone kad su istodobno rodile nekoliko domaćinih beba: telad, janjad, pilad, kozlići, prasad, žrijebad, purad, gusčad, lanad, punoglavci, pačad, štenad i mačad. U šumi preko puta farme su divlje lisice i vučići otvorile oči. I ne samo to već u kući uz farmu su upoznali ljudske blizance Berta i Milica.

Sljedeći dan su svi u 7h proslavili. Kakva je bila buka! Pjevali su te trčali, zvonili, plakali pa su puno razgovarali dok nisu se bebe igrale.

Jedna i druga vrsta mladih životinja dotaknule se čudna tijela. Nisu znale razlike, samo su se toplile u komforu te se smijale.

Nervozne su postale mame da su iznad obora pozorno promatrale te dječje igre. Pretiho su zajedno pojele pa su njezine oči bile na bebama, a kad je ljudska mama ušla dala mlijeko iz sise, slijedile su je krave, ovce, kokoši, koze, svinje, kobile, pure, guske, košute, patke, kuje i mačke. Kakva gužva je bila!

Onako su mame i bebe poznala svoj farmski komunitet. Spontano su osmijehnule i opet je razgovor počeo glasno.

Sad su bili tate nervozni promatrali mame i bebe u oboru bez mjesta među njima. Međutim, mame nisu ih primijetile niti se brinule pa su se zauzeto družile i zabavile s njezinim bebama te drugim mamama. Poslije, kad je ljudskom tatu bilo hladno, otvorio je vrata dati supruzi deku pa su ga slijedili bikovi, ovni, pijetli, jarci, nerasti, konji, purani, gusaci, jeleni, patci, psi i mački da je obor uništio!

Za trenutak nije bio odgovora. Uskoro su bebe animirale, nakon njih, mame, konačno tate. Osmijehnule se pa su svi bili presretni da su ih životinje u potoku i šumi čule čak ipak i ljudi koji su živjeli u kućama na planini iza šume.

Nakon toga dana životinje na farmi Banković nisu slavile kao prije ker su Berta i Milica uvijek imale poseban odnos s njima da su ih svaki dan pozorile pa su te životinje više voljele pozornost nego tulumarenje. Ali svaku godinu one su glasile slavlje što su dijelile isti dan s Bertom i Milicom.

Ironično, zbog njih farma je jednog dana postala velika turistička atrakcija da nisu vlasnici trebali brinuti o novcu pa su ONI više slavili rođendane čak ipak i kad nije bio rođendan! Oi, što još?

Ivona

Prema domaćoj zadaći. Hvala Andreu koja mi je dala riječi čitati, kišobran, kesten, svijeća, ovca, slušati, gitara, alkohol, povijest, liječiti, luđak i kraljević i ispravljala priču.

Ivona je uvijek bila izvrsna studentica. Svako jutro kad je doručkovala i oprala zubr, otvorila je knjigu i čitala.

Svaku noć je palila svijeću da bi roditelji sačuvali struju pa je pobijedila na svakom natjecanju u školi i izvan škole što je probala. Na zidu je mama stavila članak o Ivoni kako je bila najbolja studentica u Hrvatskoj.

Njezina braća su bili suprotni od nje. Kao danas: kad su pojeli obrok, uskoro su se išli van u kiši igrati bez kišobrana. Nisu znali da je njihova sestra imala tajnu.

Svaka subota u 9h bio je kamion u selu predavao svježe mlijeko, kruh, sir, sok i kestene. Kestene je obožavala Ivona da je poput braće trčala van kupiti paket bez kišobrana.

Odgovorna je bila da svaki vikend, kad joj je tata dao novac, nije to potrošila osim zadnje subote mjeseca. Za nju, kesteni su bili nagrada.

Nakon vikenda bila je bolesna. Liječnika je zvala mama da dođe liječiti Ivonu. Rijetko je ona bila bolesna da tata nije išao na posao, ali mama je trebala.

Dok su tata i kći čekali liječnika, ona ga je slušala. Svirao je gitaru što je učio u glazbenoj školi do 4. razreda gimnazije. Svaku nedjelju, kad je cijela obitelj uključujući baku i djeda bila zajedno, on je svirao, stalno i na svakom rođendanu i na veliki blagdan.

“Vi ste luđak?” pitao ga je liječnik, “Ona treba mir da bude bolje.”

“Ona je danas kraljevina našeg kraljevića”, rekao je tata, “Voli kad sviram pa vidi kako se smije.”

“Da, da”, odgovorio je liječnik.

I još je Ivona naučila dok nije bila sto posto! Na taj dan je recitirala roditeljima i braći povijest lijeka u Hrvatskoj. Pitala je tatu da ide u prvu apoteku fotografirati.

U Zagrebu su malo šetali oko grada. Nakon toga su sjedili u kafiću pili piće. Tata je naručio alkohol, a Ivona ledeni čaj od brusnice. Na zidu je bila slika ovce što je Ivani bilo smiješno.

Jako je bila izvrsna studentica da je poslije i istovremeno počela gimnaziju i znastveni fakultet. Diplomirala je dr. u biologiji, kemiji i fizici.

Njezinu priču i uspjehe možeš čitati u ovoj knjizi. Ivona je bila poznata ne samo u Hrvatskoj, ali već i u svijetu.

Odgovoriti maštu

Priča prema zadatku 1., “Sastavak o stvarnom i zamišljenom događaju”: čarolija riječi: Radna bilježnica uz čitanku i jezični udžbenik za četvrti osnove škole, Dubravka Težak, Sanja Polak i Darko Cindrić, Ured. Damir Domišljanović, Zagreb: ALFA, 2015.  Hvala Andreu za ispravljanje.

Nisam nikada doživjela cirkus u Europi dok nije došla prilika u Sisku 2016. Maštala sam u Rijeci 2014., kad sam vidjela plakate, ići na cirkus Safari, ali nijedan Hrvat kojeg sam pitala znao je ništa o cirkusu.

U Americi idu puno obitelji i djece na cirkus. To je bio običan događaj moje generacije i prije te sve unutra velike dvorane u zgradi. Poslije sam naučila kako je došao cirkus u Ameriku imao je korijene u Europi. Zbog toga, oko trideset g. nakon mojeg prvog posjeta na cirkusu, zanimao me je cirkus Safari pa sam dva puta išla na to u Siskak jer mi je bio jako uzbudljiv!

Prvo, cirkus Safari je bio unutar ogromnog šatora! Rijetko sam vidjela stvarne šatore osim u filmovima pa nisam nikada bila unutar nijednog prije Siska. Šatorsko tlo je bilo trava te sam sjedila na stolici na travi kao su bile druge okolo velikog prostora. To nisam očekivala ni sljedeći dan kad je koza, prije početka cirkusa, izbjegla doći na stadionska sjedala gdje možes sjediti bez trave.

Drugo, klaunovi su se ponašali drukčije. U Americi fokus je više na akciju, u Hrvatskoj na komediju. Puno sam se smijala da su suze pale na moje lice! I imali su dvoje dječaka kao klaunovi što nisam vidjela u Americi ni publiku koju nije uključila u klaunske aktivnosti na prostoru pa mi je bilo najzabavnije kad je klaun izbacio kokice na mene te druge oko prostora, istodobno mi se jako svidjela kad su se igrali s glazbom te poslije malo plesali.

Treći, životinje su bile drukčije. U Americi smo imali: tigre, lavove, slonove, velike konje i ne znam što još. Cirkus Safari je imao seoske životinje (bikove, koze, patke i margarce) te jednu egzotičnu životinju (deve) koju je moja mama jahala kad je bila mlada pa nisam znala da stare grbe leže na svoja leđa! Isto mi je iznenadilo kad su patke prošle ispod te iznad bikova, a smiješno kad je pas vozio magarcem pa mi se svidjela kad su mali konji zafrkavali klauna!

Četvrti, akrobati, kao klaunovi, su radili drukčije. U Americi je fokus više na trapez ljuljačka, u Hrvatskoj na uže.

Peti, cirkus Safari je pokazao opasnije i odraslije stvari nego što nisam vidjela u Americi. Bila je bacačica plamena te seksualni ples s akrobatom.

Šesti, nisam nikada vidjela hula-hupicu prije cirkusa Safari. To mi je bila najbolja stvar!!!

Konačno, djeca i tinejdžeri su radili za cirkus Safari. Igrali su se preskakanje užeta, samo cure za hula-hup. Mislim da je najmlađa imala oko šest g., ali više me zanimala jedna debela djevojka na prostoru jer se nije dogodilo u Americi kad sam odrasla pa je to jedna stvar što volim u Hrvatskoj.

Naravno, sretna sam da sam mogla odgovoriti maštu. Istodobno, ni cirkus u Americi ni cirkus u Hrvatskoj nije bio bolji od drugoga, samo drukčije jedno i drugo. Jako mi je bilo čudno čuti da cirkus Safari može imati nuljsku publiku pa nisu bili puno ljudi u cirkusu.

Pa nisam ja Hrvatica. Ne mogu znati zašto cirkus nije Hrvatima zanimljiv, ali zauvijek će meni cirkus Safari ostati u uspomeni ne samo jer je bio moj prvi cirkus van SAD, više jer sam se osjećala kao djevojčica vidjeti.

Draga tata

Prema zadatku 1.: Hrvatski jezik 4: Radna bilježnica za 4. razred osnovne škole (str. 4), Dunja Pavličević-Franić i Damir Domišljanović, Zagreb: ALFA, 2009 (2007). Hvala Andreu za ispravljanje.

U primorskim selu se plavo more u nizini teče nježno oko polja, oranica i plaže. S vedrom nebom na sunčanog dana, naseljnici niskih kućica uživaju na plaži. Iznad njih je crkvica sa zvonikom na brežuljkoj gdje nalazi travnati proplanak.

Divlja i suha trava prođe šumu. Prema šumi dječak stoji razgledajući krajolik. Malo mu je hladno zbog vjetrića, ali nema jaknu, samo kratke hlače.

Želi plivati kad je sam. Dulje se roni bez dihalice promatrati kamenje i ribe. Voli da more buči kao srce što se sjeća o mami prije smrti.

Imala je rak prije pet mjeseci. Kratko je trajao, a još dugo se dječak boli. Tata isto boli pa više radi da nimalo govore.

More konzolira dječaka. Kad je tamo, dječak sve zaboravi, zatvori oči i sluša.

“Bog je napravio nebo i svjetlo”, rekla mu je mama, “Zatim more i kopno. Sve što vidimo, kako živimo, moramo Mu se zahvaliti. Kad me ne vidiš, ideš ti u more da me čuješ.”

Brini se da bi ju zaboravio. Malo po malo ona nestaje iz njega pa se izgledala premala u fotografijama da se ne čini stvarna. Više se dječak sjeća osjećaja o njoj nego njezinog lica. Nema riječi za što treba, samo želi mamu koja glasi u moru.

Sanjao je da će u moru slobodno slijediti njezin glas. Želi utopiti da bude s njom pa zajedno glasnije nazvati tatu ići za njima.

Pisao je biljšku tati da ne bi brinio ni osjećao se krivo. Dugo je dječak razmišljao što da mu objasni pa je ovo napisao:

Draga tata,

volim te jako, ali slabo se sjećam mame. U moru ona je i ja ću biti. Ne plači, idi s nama da zajedno opet mogu biti. Obitelj mi je najvažnija pa  samo mamu čujem. Zato u moru idem. Zbogov.

S ljubavi,

Drago

Dječak još stoji čekati za praznu plažu. Jedan cilj i sve još ne čuje. Ne čuje trčanje i tvrđene disanje.

“Sine moj!” reče tata, “Ispričavam se. Nisam znao kako si osamljen. Nedostaje MI tvoja mama, ali nisam htio da TI znaš pa nisam bio za ovdje koliko sam trebao. Ovo nije način riješiti NAS i sigurno ne bi tvoja mama voljela ovo za tebe. Molim te, oprasti mi i vratimo se kući.”

Drago nije čuo, možda jer je brzo trčao do mora te skočio, prebrzo se sve dogodilo da se on našao kamentinu udariti glavu pa bi utopio osim tata koji ga je spasio. Puno je plakao tata dok nisu došli u bolnicu.

“Obečavam te, Mirjane”, šaptuo je tata, “Neće se opet dogoditi. Hoću biti bolji tata, za tebe, za Drago. Volim vas, samo nisam znao do sada kako sebičan sam bio. Hvala Bogu da imam novu priliku za našeg sina.”

Planeti njsu stvari kao zemlja

Priča prema zadatku 1., “Stvaralačko pisanje”: carstvo riječi: Radna bilježnica uz čitanku i jezični udžbenik za treči razred osnovne škole (str. 18 - 19), Dubravka Težak i Sanja Polak, Ured. Damir Domišljanović, Zagreb: ALFA, 2014 (2013). Hvala Andreu za ispravljanje.

Jednog dana u Cipeli rođeni bi dvije sestre u većoj zadnoj kući na Ul. Stopale. Cipela je mali grad prema glavnom gradu Noga u maloj zemlji Osoba koja je odrasla na planetu Roditelji te galaksiji Baka.

Baka je imala svoje mjesto oko Roditelja pa nije bio jedan dan da Roditelji nije trebao Baku. Ako bi želio bježati iz Bake, Roditelji nije imao šanse ni volje. Donio ju je ljubav što se cijeli život igrao oko njezinog tijela jer se osjećao udobno s njom.

Roditeljine unuke ne bi to razumjele dok ne obiđu svemirske sprovode i posjete susjedne galaksije koje je njezina mama Baka poznala. Baka je planirala da bi one izumiteljice jer joj je zadržala tatin san kartirati Veliki svemiru, tj. Bogov svijet što zemlje bi mogle saznati.

Kad je Roditelji bio mlad, Baka ga je spremila vidjeti čitav svijet. Dok je za njega napravila toplo sako od zvijezda, s obzirom da bi mogao tražiti galaksiju bez sunca, njezin prijateljičin sin je iskočio orbitu te prebrzo trčao Baki da se izgledao kao zmija vatre.

BOOM! Baka i Roditelji su svjedočili što je uništio Roditeljinog prijatelja Zemlja koji je plakao od velike boli puno vremena što je promjenio od fiziološke u psihološku. Nijedan život nije preživio na njemu dok nije prošao prvo stoljeće.

Planeti nisu stvari kao zemlja Osoba pa imaju dugačije živote da se nimalo sijeće vremena kad su bili na nogima. Pa je instinkt prema osjećaju da planet Roditelji ne želi unuke koje bi putovale kroz svemir.

Međutim, Osoba je odrasla s noćnim morama o svemiru. Sanjala je o groznim izvanzemaljcima, eksplozijama, smrtnom suncu, technološkim ratovima s nepoznatim oružjima i invazijama zemaljskih tijela. Istodobno, jako joj se svidjela zvijezda u kojem je odjeven Baka.

Jer je galaksija Baka kao njezin sin zaboravila o planetu Zemlja, zbog prijateljičine šutnje, još je sanjala da jednog dana njezine unuke budu astronauti ostvare san pradjedovi.

Zbog zvjedske kože, unuke Čarapa i Čarapica bi bile mekše, možda prelomljive jer je gravitacija loše za djeda Roditelji da bi njihove kože lakše izabrile s više šetanjem. Zato što je Baka napravila posebnu staklenu raketu očekivati da može uhvatiti unuke kad lete u svemir te ih orijentirati strane svemira oko sebe.

Baka je to željela i još! Nažalost, nedavno je došao novi bježni planet te uništio Roditelji koji se razbio u milijarde dijelove, nekoliko koji su pali na Zemlju i gornjeli. Puno je ona plakala, malo manje u sadašnjosti, pa odmah možeš vidjeti njezine suze što nazivamo polarna svjetlost.

Pa tu je, djeco moja. Vidite!

Alice Liddell

Prema zadatku 1.: Hrvatski jezik 4: Radna bilježnica za 4. razred osnove škole (str. 3), Dunja Pavličević-Franić i Damir Domišljanović, ur. Božidar Petrač, Zagreb: ALFA, 2009 (2007). Hvala Andreu za ispravljanje.

Alice bila je znažiteljna djevojčica. Ukrašala je kosu cviječem da bolje izgleda za svoj narodni kostim.

Uz prozor je stavila glavu i kao prava žena sjedila dobro uz kuću zadržiće ruke. Samo njeno lice je sugeriralo da se igrala.

Možda je nešto razmišljala. Mislim da je ona vidjela nekoga ispred nje ili u blizini. Aha, pa da, bio je tamo u to vrijeme snimatelj.

“Lijepa si”, rekao bi da Alice se osmijehnula, ali to bi uhvatio otpočetka.

Međutim, njezine oči nisu signilizirale da ona nije bila dosadno. Ne, to je njezin izraz, kako ide glava malo dolje, da ima plan ili pitanje.

Koji plan taj dan što je ona radila? Ogromnu maštu se slijedila pa je ona bila jedinica bez prijatelja u mjestu prema šumi.

Jednog dana je pričala o zecu koji joj se rugao ići u zabranjeni dvorac. Plakala je otpisala grozne kraljice čiji vojnici su uhvatila Alicu sjeći glavu.

“Trčala i trčala, a sve mračnije i mračnije”, rekla je Alice, “Bila sam da se ne bih vratila kući.”

“Oooo, Alice moja” odgovorila joj je mama, “To ti je bila noćna mora kad si dremnula u vrtu!”

Ozbiljno i tiho je ispravila mamu, “Ne, ne, stvarno je bilo kao mi sad govorimo pa misliš da što živimo je san?”

Dalje i dalje ona je mogla da često je govorila nasamo. Nestala je puno, ali nisu odrasli ih briga pa ona je uvijek bila uz stol za obroke te ispod krele kad je mjesec probudio.

Možeš imati razgovor s njom i bi se činila da njezine oči nisu te vidjele. Kad bi mislio da te nije čula ništa, odgovorila je pravo što si joj pitao. Čudna je bila Alice Liddell dok nije odrasla, ali o tajanstvenom djetinstvu ona je šutila da se činila introverzna dok nije imala dečka.

Ova slika je sve što imamo da znamo malo kako je bila u mladosti. Naš Alice, kakva se volimo njezinu mladost petdeset godina i više!

"Plavi šešir"

Priča prema zadatke 1., “Stvaranje priče”: carolija riječi: Radna bilježnica uz čitanku i jezični udžbenik za četvrti razred osnove škole (str. 35), Dubravka Težak, Sanja Polak i Darko Cindrić, Ured. Damir Domišljanović, Zagreb: ALFA, 2015. Hvala Kristini za glavne ispravljanje i Andreu.

Djed pronalazi plavi šešir na pločniku. Uzme ga te nastavi k liječniku koji isto misli da je šešir prelijep. Djed odluči pokloniti ga unuci.

Djed daruje šešir unuku za rođendan. Ona mu zahvali, ali misli da šešir nije ništa posebno jer nema odjeću plave boje. Mogu ga nositi, pomisli, kad nas djed posjeti da ne bude uvrijeđen.

Preko noći unuk ostavlja šešir na stolu uz računalo. Osmijehne se jer je djedov misao lijep. Sutra, pomisli, pitat ću majku da mi kupi plavu majicu.

Jutarnje iznenađenje pod šeširom našla je psića. Ima crnu dlaku i plave oči. Na prvi pogled ga je zavoljela. Nosi ga u zagrljajju Nakon toga siđe niz stube pokazati ga sestri.

Ukućani odlučuju o sudbini šešira da je šešir bio poklon Djeda Mraza. Unuka Ivona je uvijek vesela jer ima rođendan na Badnjak. Danas je Božić.

Njezina obitelj sretno je domila Doru. Ivona se vratila u sobu, no je šešir nestao.

“Megi!” vikne je, “Pomozi mi tražiti šešir. Izgubljen je!”

“Smiri se”, odgovori Megi, “Možda ga nemaš jer imamo Doru. Vidjet ćeš, djed se neće ljutiti.”

Djed je došao popodne. Ivona i Megi uzbuđeno su pričale što se dogodilo. Kad je vidio Doru, djed je bio presretan.

“Znao sam da je plavi šešir nešto poseban”, reče djed.

“Puno ti hvala”, ljubazno odgovori Ivona, “Imamo novog člana obitelji.”

Ona daje djedu pusu u obraz. Svi su otišli na ručak. Jeli su svinjetinu, mlince i cikle.

Za Doru je sve novo. Mama je hranila prvim jelom. Tata je našao košulju te deku za nju. Djed joj ponudi čokoladu. Sestre Ivona i Megi igraju se s njom.

Što je bilo s plavim šeširom, tko zna? Možda je našao novu obitelji. Ako ga TI vidiš, sjeti se: Poklon nije važan kad daješ od srca i usrečuješ druge.