Prema zadatku 1.: Hrvatski jezik 4: Radna bilježnica za 4. razred osnove škole (str. 3), Dunja Pavličević-Franić i Damir Domišljanović, ur. Božidar Petrač, Zagreb: ALFA, 2009 (2007). Hvala Andreu za ispravljanje.
Alice bila je znažiteljna djevojčica. Ukrašala je kosu cviječem da bolje izgleda za svoj narodni kostim.
Uz prozor je stavila glavu i kao prava žena sjedila dobro uz kuću zadržiće ruke. Samo njeno lice je sugeriralo da se igrala.
Možda je nešto razmišljala. Mislim da je ona vidjela nekoga ispred nje ili u blizini. Aha, pa da, bio je tamo u to vrijeme snimatelj.
“Lijepa si”, rekao bi da Alice se osmijehnula, ali to bi uhvatio otpočetka.
Međutim, njezine oči nisu signilizirale da ona nije bila dosadno. Ne, to je njezin izraz, kako ide glava malo dolje, da ima plan ili pitanje.
Koji plan taj dan što je ona radila? Ogromnu maštu se slijedila pa je ona bila jedinica bez prijatelja u mjestu prema šumi.
Jednog dana je pričala o zecu koji joj se rugao ići u zabranjeni dvorac. Plakala je otpisala grozne kraljice čiji vojnici su uhvatila Alicu sjeći glavu.
“Trčala i trčala, a sve mračnije i mračnije”, rekla je Alice, “Bila sam da se ne bih vratila kući.”
“Oooo, Alice moja” odgovorila joj je mama, “To ti je bila noćna mora kad si dremnula u vrtu!”
Ozbiljno i tiho je ispravila mamu, “Ne, ne, stvarno je bilo kao mi sad govorimo pa misliš da što živimo je san?”
Dalje i dalje ona je mogla da često je govorila nasamo. Nestala je puno, ali nisu odrasli ih briga pa ona je uvijek bila uz stol za obroke te ispod krele kad je mjesec probudio.
Možeš imati razgovor s njom i bi se činila da njezine oči nisu te vidjele. Kad bi mislio da te nije čula ništa, odgovorila je pravo što si joj pitao. Čudna je bila Alice Liddell dok nije odrasla, ali o tajanstvenom djetinstvu ona je šutila da se činila introverzna dok nije imala dečka.
Ova slika je sve što imamo da znamo malo kako je bila u mladosti. Naš Alice, kakva se volimo njezinu mladost petdeset godina i više!
No comments:
Post a Comment