Dualnost i vještica (velika pjesma sa slikama) 1. instalacija

Ovo je veliki projekt. Svaka instalacija će imati 75 linija slijedeći rimu samoglasnika pet puta u setovima 3 linije i sve napisano u jednoj rečenici. Moj proces je kao ovako: prvo napišem pjesmu, drugo učiteljica tu ispravlja, a treći napravim slike prema pjesmi (ekphrasis). Hvala Ivani za ispravljanje hrvatskog jezika. Mislim da će biti još četiri dijelova.

1. instalacija (audio),

U selu gore na vrhu, 

kroz šumu gdje nađeš rijeku, 

koja teče suprotno i samo tu, 

mala je staza puna kamenja, 

a ispod nje fosili morskih zvijezda, 

otada je more, dano od Boga, 

koje se nije plašilo mraka, ali 

progutalo ga je da ga još zadrži 

s dinosaurima u dubini 

iz koje ponekad izrone ribe 

sa svjetiljkama na glavama, opasne 

s ogromnim čeljustima, a nisu veće 

od plavog kita koji živi tamo, 

u svjetlijem oceanu gdje nije dno 

blizu ni morska trava, samo

guta sve što se nađe na jeziku 

vodenom strujom doneseno čak i smeće koje je u 

vodi zbog ljudi na svijetu 

koji nisu nikada bili mirni, 

ali, kao što su nam dokazali arheolozi, 

uvijek su se među sobom borili, 

za zaštitu, za predmete, 

za ideologiju, za prostore 

i za nešto bolje ili gore, 

pa nismo jedno ni drugo 

jer u nama su mrak i svijetlo 

i nijedan dan nije prošao 

da nijedna kapljica krvi nije pala, 

da korupcija nije pobijedila, 

da se nije poboljšala kvaliteta života 

da svi imaju što je potrebno 

da bi živjeli bez briga i lagano 

jer hranu, dom i sve prirodno dijelimo 

od zraka, vode i zemlje, 

ali sve manje i manje su se kuće gradile 

i sve više čujemo o ubojicama koje su ubile 

ni za šta, ali ta nestabilnost je simptom njih 

i naših kultura, naše povijesti, 

tako da nema smisla, što se ne želimo prestati 

žaliti, a zahtijevamo drukčije u životu, 

kad smo divlja bića koja se pretvaraju 

da vježbaju civilizaciju, 

ponašamo se poput životinja 

u divljini koje ne trebaju pravila 

osim onih koja su im instinktivna,

upravo zbog toga postoje znastvenici 

koji studiraju načine na koje smo slični 

usprkos kritikama da ne možemo biti, 

jer životinje nisu kao mi i ne razmišljaju 

te nemaju nešto posebno da stvaraju, 

a o idejama i filozofijama i sl. ne znaju, 

ali to ne znamo sigurno 

jer ne komuniciramo 

s njima i nemamo pravi odgovor na to, 

istodobno su uspjele 

treningom komunicirati, ali ne bez hrane 

što je dokaz da započinju razgovore, 

za hranu živi životinja, 

ali pod kontrolom, što ne bi pokazivalačnim situacijama, 

i ok, sve što se dogodilo prije 

nije baš važno, ako ne želiš znati da je 

ovdje put do kuće jedne vještice 

i one su samo zle zbog svojih karaktera, 

ne zbog toga što je originalna vještica to željela, 

već zbog toga što je slijedila 

ono što joj je bilo prirodno 

i njoj urođeno 

te je postalo dominantno 

te tako i za druge vještice, ali 

ona djecu želi jesti 

i uvijek će ih u kući čekati 

jer ne može iz kuće izaći i tu 

mora ostati, bombone za djecu 

je napravila da ih jedu.