Prema slikama u knjizi: Kreativne igre: 3-7 godina (nema informacija za Hrvatsku; Kielce, Poljska: O-press sp. z.o.o., ne datum). Hvala Ivani za ispravljanje. (Bilješka: Andrea mi je dala riječi za park i za lunar park na kojima djeca igraju se, ali Ivana je zamijenila ručka za ručke za penjanje i karosel za vrtuljak s konjima, pa ne znam gdje Andrea je našla riječi da ih provjerim i ne razgovaramo.)
Lovro je živio bogato i volio je putovati i vidjeti druge kulture, ali bio je dijete, pa se više zabavljao nego učio, što ne bi trebao. Jednog dana je dobio priliku ići na izlet izvan Zagreba, a djeca su morala odlučiti što žele raditi zadnji dan. Žele u posjetiti jedan muzej ili pak letjeti do Pariza za tisuću kuna više, ali sve mogli otići do Pize.
Vikend prije nego što bi trebali vratiti papire za roditeljsko dopustenje, Lovro je bio i s drugima u parku. Neki su se igrali na vrtuljcima, neki na toboganima, a neki na njihalicama, ljuljačkama ili na biciklima. Najzanimljiviji tobogani su imali oblik dinosaura, kita ili slona, a njihalice oblik aviona, konja ili krave. Nijedan nije probao penjalicu, ručke za penjanje ni kombiniranu spravu, a Lovro je samo puštao malog zmaja prema obruču koji su svi isto ignorirali, te je stajao na pješčanom dijelu igrališta.
Odlučio je puštati zmaja jer mu je to dalo vremena za planiranje izleta. Njegovi roditeji još mu nisu rekli može ili ne ići na izlet. Uvijek su mu davali sve što želi, a govorili su mu da je putovanje svijetom jako važno.
Nije bio loš dječak. Uvijek je napravio zadaću i na kraju dobio sve petice, jer nema sestru ni brata da mu smetaju.
Nakon mjesec dana trebali su krenuti na izlet te je spakirao svog zmaja. Kada su stigli u Pizu, autobusom su došli kod kosa toranja u Pizi igrati se na brjegovima. Djeca su se vozila biciklom, jeli su sladoled ili gledali oblačno nebo kroz dalekozore. Čudne ptice boja sličnih pingvinima letjele su nebom zajedno s leptirima i zrakoplovima, a Lovro je pustio svog zmaja na vrhu brda kroz toranj, pa nije primijetio kako su zgrade nagnute poput toranja.
Sljedeći dan djeca su stigla u veliki lunar park. U njemu su se nalazili autodrom, dječji vrtuljak, booster, vrtuljak s konjima i dječji vlakić za koji je zainterisirao Lovro. Kao i dječak ispred njega i djevojčica na zadnjem sjedalu, mahao je objema rukama u zraku.
Iza vlakića nalazila se kuća okrenuta naopako tako da je izgledala kao da spava. Samo booster i vrtuljak s konjima nisu bili puni djece jer su druga djeca odlučila jesti sladoled ili šetati i razgledati sve oko njih, a nijedno dijete nije bilo hrabro voziti se na ringšpilu, možda jer je to bio za mlađu djecu. Lovro je e-mailom pisao roditeljima kako mu je sve bilo zabavno.
Zadnji dan manje je djece posjetila muzej s izložbama o prapovijesnim stvarima i malo o modernoj technologiji. Više učenika, kao i Lovro, putovali su u Pariz igrati se oko Eiffelovog toranja. Dan je bio bistar s bijelim oblacima i nebom su vozili baloni i helikopter.
Parku gdje su se djeca zabavljala bio je pun cvijeća i drveća s krošnjama u obliku jabuke i oko njih su letjeli leptiri. Lovro i njegov prijatelj Jakov igrali su se frizbijem, jedna djevojčica je čekala za loptanje, druga curica je brala cvijeće, a učiteljica ih je promatrala. Ostali su šetali u parovima dečko i curica, ali samo jedan par se osjećao ugodno držati se za ruke.
Kad se Lovro vratio kući, imao je zanimljive priče o onome što je doživio na izletu. Njegovi su roditelji slušali sve što je govorio te bili ponosni i sretni da je tamo uživao. Taj vikend Lovro je organizirao fotografije i dojmove da bi u ponedjeljak mogao pokazati učenicima i učiteljici što su mu bili najzanimljiviji aspekti izleta. U nedjelju je došao u park puštati zmaja kao što radi obično nedjeljom. Bio je sretan.
No comments:
Post a Comment