 |
| VR, 28.12.2016. |
Doma mi je krv
gdje stojim
te duhovite kosti
čujem, osjećam
njih od prošlosti
na planinama:
kroz riječni put
bila je moja mama,
njezina mama
i dolje do kamenja;
to su mi korijeni.
Jednog dana hoću
ja stići da moj glas
kad se sanjaš sjećaš
u divljini, u srcu
isti ritam kao ti
pa krv ne zna
daljinu, samo nas.
No comments:
Post a Comment