Dječak u šumi

Jedan dan je živio dječak u šumi. Kad je bio bebe roditelji su umrli po nesreću. Baka je bila starija i osamljena, a kad se vidjela unuka otvorilo je srce. Na njegovoj lici su bile oči njezinog muža.

Živjeli su u maloj kući prema stazi i pod stablima, deset minuta do jezera i slapa. Na vrtu baka je sadila kupuse, rajčice, krumpire, mrkve i celere. Vinove grožde su bile na velikoj terasi i na stablima jabuke, lukove i  naranče.

Ponekad je imala kokoške i dale su joj jaja i meso kad su umrle, ali to je bio težak rad. Svaki dan njezine ruke su drhtale i gore godina po godinu. Malo po malo stol je mijenjao crven s krvom i zavoj ona je trebala previše.

Jako je voljela pjevati kad je otprala kuću i kuhala. Stare pjesme od djetinjstva i himna Bogu su se ispunile kuće, a Ivan je slušao i mogao po četiri godine sve pjevati.

Dok sȃm je zviždao i pjevušao, svaka noć je stajao ispred bake i dao svu moć iz srca i sva slatka svećanja su joj se vratila. Uvijek se osjećala kao djevojka kad ga je slušala, ali tijelo ju je podsjećalo da je dobivalo starije i starije.

Jedna noć je bila tako sretna da nije primijetila puno spontano znaja na grlu i lici ni da je počela uzdah. Uskoro se onesvijestila, a Ivanove oči su bile zatvorene. Pola sat poslije ju je vidio i žurio se prema njoj, a istodobno ona je otvorila oči i osmjehnula ga se.

Nakon toga je bila fragilna i prepospana da nije čula ništa što je rekao Ivan i mahala ga je otpustiti nju. Dok ju je pomagao u krevetu, cijela noć se brinuo o njoj. U jutro je odlučio da treba ići na selo i naći liječnika.

Do sela bi trebao hodati 25km, nisu imali auta ni susjede. Prije baka je probudila u 6h, skuhao joj je juhu i pripremio sendviče. S velike boce čaja je sve stavio na mali stol uz njezin krevet, a zatim ju je poljubio i išao s kišobrane.

Dok malo kiša je pala, uši su ga bole zbog velikog groma i bio mu je hladnije na početku jer nije doručkovao. Malo po malo je čuo zvukove prirodne, od njegovih čizma na zemlji, i kad za trenutak sunce je svijetlilo kroz visoke stable, znao je da nije bio sȃm i počeo pjevušati, a još dalje i glas je doprijeo oko njega, na zraku je podišio i njegovo srce je smiralo.

Osjećao se jak i brži je hodao i poslije na popodnu je vraćao s liječnikom autom. Liječnik je vidio baku i dala joj je lijek, a nakon uskoro je išao.

Sljedeći dan Ivan je željeo biti više vremena u šumi i svaki dan se molio Bogu kroz pjevanje sve što se nadao. Jedan dan je poznao ženu iz sela i oni su vjenčali prije njegove bake je umrla.

To je bio njezini zadni poklon za njega, da je držala život više vremena nego tijelo je željelo, a nakon njezinog smrta pjevao je danom po dan glasniji da može ga slušati na nebu. Danas, ako bi stišali, možete još slušati ga na zraku jer je sada njegov glas dio svašte.