"KUĆNA ČUDOVIŠTE"

Knjiga
Vesna Runac Marjanović, Andrea Škribulja i Sanja Župa. (2013/2007). Sretni Koraci: Radna bilježnica za treći razred osnovne škole, 7. izdanje. Glavna urednica: Petra Stipaničev Glamuzina. Zagreb: Profil International.

Likovi
Zvjerko, Tužo, Brbljo

Zadatak
„...Na svoj način opiši Zvjerkom prijatelje (što rade, kako izgledaju, gdje žive, kako ih se možemo osloboditi)...Pri opisu ti mogu pomoći riječi iz prvoga zadatka.”

Naslov, likovi i zadatak 2.: str. 10.

****************************************************************************************************************************

Zvjerko, Tužo i Brbljo su najbolji prijatelji pa se živu u trima kućama na kutu maloga kvata. Zvjerkova kuća je crvena, Tužova plava i Brbljova đuta. Ispred njegovih vrtovi okruži ulica zbog livade iza kuća gdje svaki dan se igraju rat.

Obično je da Tužo ne pobijedi jer nije najjači ni najpametniji. Brbljo je pametniji i viši od njih, a Zvjerko jači i brži, zato Tužo uvijek tužaka da je premalen, premršav i prespor.

„Ne budi tužibaba!” rekli bi Zvjerko i Brbljo.

„Otpusti me!" odgovorio bi Tužo koji uvijek bi plakao na kraju igre.

Brbljovi roditelji su stavili ispred malog jezera stol koji se Zvjerko, Tužo i Brbljo često koriste kao tvrđava pa je nered dok se Tužu sviđa urednost. Dok je Tužo slušao Brbljo mu objasni zašto vitez mora biti na zemlju borbiti čudovišta, nije on bio sretan pa želi biti kraj koji sjedi u ormaru uz jezero, ali samo Zvjerko ili Brbljo odluči tu ulogu jer su stariji od njega.

„To nije pravično!” zavikao bi Tužo.

„Nismo u istom razredu!" ismijao bi Brbljo.

„Mi smo peti, ti si treči!” izrugao bi Zvjerko.

Nekoliko dana poslije svi su brbljali o čemu će raditi riješiti Tužov problem jer nisu Zvjerko ni Brbljo željeli prigovarati kao Tužo, za deset godina - pa osam - su bili prijatelji i Tužo nije ništa bio zadovljan s njima. Odlučili su staviti čvrste velike papire ispod stola i oko nogama, a gore su napravili toranj. Kad je vidio rezultat, Tužo je bio sretan, ali još je željeo osvetu.

Jednom se uhvatio Tužo zmije, paukove i miševe pa ih je stavio ispod stola. Pospremio se sve da Zvjerko i Brbljo ne bi ništa znali, očekivao je da oni bi pogriješili zrakove životinja za njega, ali zaboravio je da oni studiraju biologiju u školi.

Na taj dan ih je poslao poruku da ide u livadu malo ranije od njih, ali ih je čekao s kamerom u stablu. Nekoliko minuta poslije su se Zvjerko i Brbljo obukli kostime, ali blizu su bili stola, manje sigurniji su osječali da sve je u redu.

„Tužo, što radiš?” pitao je Brbljo.

Tužo nije odgovarao zbog bi znali gdje saskriva. Ostajao je tih.

„Da, Tužo, čine se čudno ovjde.” rekao je Zvjerko.

Brbljo je zgrabio granu i signirao Zvjerko da ide blizu njega. Stajali su iza stola gdje Tužo nije mogao ih vidjeti.

S pristima je Brblo rekao Zvjerko - jedan, dva - i podišao papir iz zemlje. Jedan miš se požurio jako brzo, a nakon toga su noge pauka malo izvirile. Hrabriji je bio Brblo kad se pognuo i više podišao papir pa blizu je pao kad je mala zmija gmizala prebrzo, ali u trenutak prije toga je bila nepokretna i mislio je da ju je umrla!

Poslije oko 10-15 minuta bio je Tužo dosadan pa se vratio u zemlji. Iza stabla Zvjerko i Brbljo su skočili i zavikuli „PAUK!” Jako je Tužo plašio da je pao i plakao dok Zvjerko i Brblo su mu se smijali. Opet je trčao Tužo u kući, a kad su mu roditelji pitali zašto suze su na njegovoj lici, odgovorio je „Neću, neću, nisam ja dijete!”

Pa svakom jutrom što je dogodilo dan prije nisu se sječali nijedan prijatelj. Zbog toga svaki dan su zajedno otišli Zvjerko, Brbljo i Tužo u školi, a nisu Zvjerko ni Brbljo nikada razumjeli zašto je bio Tužo uvijek tužan i on je isto zaboravio!