Zadatak 2., str. 20: Vesna Runac Marjanović, Andrea Škribulja i Sanja Župa. (2013/2007). Sretni Koraci: Radna bilježnica za treći razred osnovne škole, 7. izdanje. Glavna urednica: Petra Stipaničev Glamuzina. Zagreb: Profil International.
*****
Zovem se Sami. Stanujem na nebu. Letim.
Sva bića su moji prijatelji. Putujem kako želim.
Igram se oko svijeta. Nije samo ja, ali moji roditelji, sestre, bratovi, tete i svi još koja je moja obitelj, zajedno letimo ili sami, ali volimo društvo.
Nismo naučili kako letjeti, samo mislimo - tu, ovdje - i to je to. Osjećamo se i transformiramo. Ne se gledamo jer ne možemo umrti, već postojimo.
Kad smo ljuti na zemlji, pretvorimo tornado, ali ispod mora, cunami. Zato što ljudi i životinja nas plaše, ali ipak ne nas primijete ako bismo spavali. Ne nas ni vole u hladnoj temperaturi ni ne baš u vrućini. Mornari nas pitaju da idemo brže, ali istodobno nas psuju cijelu oluju. Uvijek je kao to.
Ne ni trebamo ništa nositi ni riješiti. Nismo ni gladni ni umorni. Znamo sve tajne pa dijelimo državu po državu, možda to objasni zašto nekoliko ljudi nerviraju oko nasa. Dršću dok nije intenzivne ekspresije na njihovim licima. Šutimo pa slušamo njihova srca. Bježimo jer plašimo.
Uništimo što je krhko ili krhke stvari nas odole i još ostaju.
Ne napravimo stvari jer nemamo ni ruke ni želju ni mozge.
Živim kao zrak, ali nismo zrak i zrak nije nas.
Anđeli nisu nas ni avioni, ali letimo nebom.
Znaš li tko su mi?
Kažeš vjetar, da?
Ciao!
Bog!
No comments:
Post a Comment