Štogod je strašno (slike + pjesma u tri dijelova, za bilingvalne ljude)

VR, 01.02.2017.

I.

Nije ništa što trebamo

ni kostura ni ljubavi

because if our souls live

inside us we don't exist,

ali trebamo jesti

pa nama je mozga najvažnija

since every chemical process

depends on it to function

bez toga ne postojimo

prema technologiji, liječnicima

who count the cells

look for colors

ljepota vam je

da tijelo živi

yet they kill us,

not just because Plato said so,

ali tko kontrolira život

isto i zna kako nas otroviti

and yes, history proves it

slipping still on quality of care,

ali uvijek provjerimo

da je medicina lijek za sve.

VR, 01.02.2017.

II.

Yet beautiful things

survive on dead matter

pa slavimo rođendane

i starosti, to ne baš dobro

if reaching for death

means racing against life,

ipak i ne žurimo

štogod je strašno

because a wife will

clean her husband's poo

i plače jer se podsjeća

sve što se prije dogodilo,

because the hands of a mother

know the changing of diapers

pa nema šanse ignorirati ga

kad je treba dok i čeka Smrt

which she doesn't want to get,

panicking at every small cessation

znači da možda ne bi živio

ipak i ne želi da se borbi

so she calls and calls that her son 

exasperates on his dying.

iste slike koje su gore

III.

I letimo nad tijelo kad umrimo

da stvarno živimo kako želimo

well, except for that heaven and hell thing

so maybe we don't get what we need

u ovom životu što trebamo za drugi,

a bebe će roditi da otvore oči na nas

at the same time we're forgetting

how to hold them so they don't fall

da bi promjenile kao nas

jer smo skeptički o nama

that we can't answer why

rainbows don't need rain,

što nije ništa bez sunca

da bi vidjeli u nebu

and always we exalt

at their infrequency,

istodobno i znamo da postoje,

ali nije isto što se osjećamo

because it's a million souls flying,

in a playful arrangement of being

slobodne od svega mračnih

i bezobziranih.

Što pripada tu (slike + pjesma u tri dijelova, za bilingvalne ljude)

VR, 30.01.2017.

I.

Nije prirodno priroda

koju čovjek vidi

pa divlje raste,

ide sve kako želi,

živi i umri po svoje

zakone – prirodne.

Al' ljudi idu,

kažu da trage

njihove ne promijenje

što pripada tu

pa nemaju smisla

jer sve utječe.

That which you can't see

can hear your footsteps

and feel the expulsions

of your body.

VR, 30.01.2017.

II.

And the world burns

from anger, passion

and humility;

but flames aren't fire.

Najvrući je dan

da guta zemlja

suhu travu i drveće

što je ona kreirala

jer je bilo sve,

kad je Bog prošao,

u njenim rukama.

Vid u zrcalu pogleda

da je zna pa je svaka

energija od nje

do nas i natrag

gdje živi On.

iste slike koje su gore

III.

Everything in front

of us is clearer,

while we imagine

bigger, cleaner

and more whole

that we'll never see

the small and irrevocable

mistakes which change us.

So we can't ever stop burning,

and no one's ever going

to make it stop since

what burns, creates .

Što čemo ako

uvijek ignoriramo

da imamo odnos

sa svima svijetu?