Saturday, July 23, 2016

Potuž se lav (monolog)

Zadatak 12., Radni list 6. Marija Krmpotić i Sonja Ivić (2014). Zlatna vrata 3: radni listovi. 4. izdanje. Urednica Dunja Merkler. Ilustratorica Iva Višošević. Zagreb: Školska knjiga (2010).

-----

Pa svi misle da je moj život opasan i lagan jer smo kraljevi životinje naš lavovi. Dosadno mi je jer ne mogu šetati kroz šumu i ne plašim druge nasljenike, ipak i oni mi ne žele pomogniti kad me lovci traže.

Sigurno ove dječak i djevojčica ne znaju kako je teško loviti brže hrane pa moram dugo vremena pomatrati da poznajem priliku trčati i izgrizati do smrta. Karnivor sam, ipak i ne sviđa mi se miris krvi pa se ne sviđaju drugim životinjama.

Međutim, moja žena mi je jako dobro, uvijek imamo nešto razgovarati, ali puno sam i ja sam na lovenju. Također, ona provede više vremena s našom djecom nego mene pa oni mi uvijek nedostaju.

Ne plaše mene moja obitelj i prijatelji koji su isti lavovi, istodobno rijetko je da stranci kao tigrovi i drugi karnivori prođu šumu da ne naučim ništa novo o svijetu i druge kulture. Osamljen sam.

Istina je da sam ja jako simpatičan lav, samo ne tako izgledam. Zato što imam sretan i tužan život.

Možda jer sam kralj životinje da ne znaju da sam kao oni: Instinktualno živim svoj život, ipak i s ljubavi i želju za društvo... kad nisam gladan. Ako bi me volili poznati, djeco! Nažalost, gladan sam sad...

No comments:

Post a Comment