Ne zna što traži pa joj je dan po dan naporniji nego prije, ali nema priliku dok ne nađe nešto koje će joj sve zadržati mirno i tiho. Teške su noći kad je njezine lice toplo zbog sunca i stresa, pa i čak živi s nadom da je Bog koji ju zaštiti pa neće plakati, samo mu moli i zahvali kad još jedan dan doživi srećno. Svaki dan je joj poklon.
Možda jer dotad nema plan da joj misli Bog brže odgovori, zbog toga je nervozna kad će biti dan bez ništa, još jedan ispit na njezinom životu koji je već imao previše da joj to nije šok, istodobno postoji osjećaj da treba skrivati od svega jer nije još dogodilo dok se osjeća sigurnija i sve padne.
Na vrhu planina sam ja
sam i pjevam Vam moje srce
otvori da bih mogla Vas čuti
pa mi daj Vaše ruke,
preteško mi hoda
kad je sve nesigurne,
uvijek i Vam vjerujem
uprkos kad Vam ljutim
znam da Vi ste sa mnom.
Zamolim Vam
dok ne nađem
vozite me naprijed
sa svima što mogu.
Amen
Danas će ona spavati sa zvijezdima, kad vidi mjesec znat će biti dobro za još jedan dan. Nego da suze padne na njezinom licu je krv zbog pritiska njezine nokte daju njezine ruke. Jačna je i slabija i sutra je... sutra.
No comments:
Post a Comment