Svježi pečen kruh, kad drkniš i još je toplo da misliš je mokar i nije! Kao ljudi, imaš bolje restorane što manje ljudi znaju pa je kvalitet bolji, možda najbolji, od drugih.
Ovaj kuhar u ovom restoranu zna kuhati. Po njemu hrana je život pa je presensitivan njegov jezik da poznaje ukusa. Samo on kuha specijalitete od kuće da je svaki utorak gužva od 16h do 19h pa ne treba dati još truda jer je sin od tate koji je bio sin od njegovog djeda, generacija po generaciju šest puta su kuhali u njegovom restoranu!
Stare i nove stvari možeš tu vidjeti jer on kuha tradicionalno i moderno. Tu hranu ne možeš jesti drugdje, čak i pak ne tražiš lagano. Trebaš znati netko ili hodaš puno kroz šumu jer je ovaj restoran uz planine i rijeku, oko 7km od rublja sela, samo 2km još dalje ako parkiraš u drvenom parkiralištu, iznad rijeke je tanak stari most.
Izgleda malo kao planine, ali gore restorana je kuharova kuća. Uskoro bi trebao naći ženu da njegove osjećaje praznosti promjenjuje. Problem mu je da ljudi ne često vidi njega, samo njegovu hranu.
"Fino FINO je" oni rekli, "Bolja hrana od svojih djeda i baka."
Na vagonima idu najstariji ljudi, na moćnosti unuka koji isti vole njegovu hranu. Međutim, ne sviđaju se besmobitela da moraju razgovarati sa svojim obiteljima.
Svaki utorak kuhar pita ljude što žele probati za jedno jelo po stol i svi promatraju pripremiti, tijekom dan on lovi svinje, patke, zmije, zečeve i jelene i uhvati velike ribe. Dva sata treba i oni jedan sve pojesti. Ništa ostaje.
300kn po stol plačaš i od 30 stolova odlučiš. Za druge dane dogovoriš: možeš za rođendan, godišnju brake i sl.
To je dobar život za obitelj ako možeš bez struje. Kuhar ima mlin, veliku vrt, sunce i knjižnicu. Ljudi jedu svjećom.
On traži posebnu ženu. Znaš li... ?
No comments:
Post a Comment