Bio je dobar zec (priča prema zadatku)

Prema zadatku 2.: Moj hrvatski: radna bilježnica za 2. razred osnovne škole (2014.), Dunja Pavličević-Franić i Vladimira Velički, Urednik: Damir Domišljanović, Likovna urednica: Irena Lenard, Ilustrator: Frano Petruša, Zagreb: ALFA (str. 9). Hvala Andreu za ispravljanje.

Snijeg je pao kad je zec zaspao. Velike pahulje pale su oko njega i zimzelena stabla. Tamnosmeđe boje je bio dugouhi zec.

Uskoro je sanjao o mrkvi. O jednjoj lijepoj mrkvi i blago se probudio zec pa opet gladan, ali gdje bi našao mrkvu u zimi?

Mislio i mislio dok nije vidio Snjegovića. Sjećao se djece koja su ga napravila od grude i stavila na njega lonac poput kape, mrkvu poput nosa i masline poput očiju i dugme, a dala ga je metlu kroz ruku.

Nije primijetio ništa drugačije o Snjegovića, a možda je trebao pa koja priča bi bila ova ako to se dogodilo? Uostalom, skočio je zec prema Snjegoviću te kao da je letio, zgrabio mrkvu zubima i pao.

„Vrati mi mrkvu!“ viknuo je Snjegović.

Tresao se zec da je blizu izgubio mrkvu, ali s jakom voljom potrčao kući. Mali je i brz, a Snjegović veći i jaći.

Oko stabla i stabla bježao je zec, a Snjegović nije životinja da bi se umorio pa nije izgubio vid na zeca. Zec se malo po malo umorio dok nije našao stablo s vratima, ali nije imao snage otvoriti ih.

Sjena je prekrivala ga i plašio se zec okrenuti da je više i više tresao se. A mrkvu je prekrivao rukom, ali nije bio baš gladan, samo se bojao.

„Pa zašto se plašiš?“ pitao je Snjegović.

„M-m-olim?“

„Zašto si ukrao moj nos?“

„Ja sam zec.“

„To vidim.“

„Zečevi jedu mrkve.“

„To znam.“

„Bio sam gladan.“

„I sad?“

Malo se zec okrenuo glavu da je portupio na Snjegovića. Mahao je glavu da nije gladan.

„Zašto me nisi pitao da ti dam mrkvu?“ nužno je pitao Snjegović.

„Nisam znao da si živ.“

„A poslije kad si znao, zašto si biježao od mene?“

„Plašio sam se da ćeš me istući.“

„Iznenadio si me. Nisam nikada na stoljećom sam živio izgubio moj nos.“

„Oprosti mi, molim. Nisam pojeo mrkvu.“

„Ne, ne, ti jedeš. Svaku godinu imam novu mrkvu pa kad su djeca se vraćala, dat mi će novu mrkvu. Ne znam gladan, ali znam da postoji i da je na životinje teška zima. Samo želim da drugi put kad vidiš mrkvu na Snjegoviću da prvo pitaš. Nismo zli, ali ljubavna stvorenja pa volim ljude i životinje.“

Prije je mogao zahvaliti ga, otišao je Snjegović. Otvorio je vrata i za dugo vremena pred vatrom je zamislio o Snjegoviću prije je volio jesti mrkvu. Bio je dobar zec.