"Moj susret sa šumskim ježivom" (priča prema zadatku)

Prema zadatku 13.: Od slova do snova 4: radna bilježnica uz čitaku za četvrti razred osnovne škole (2013. / 2009.), Vesna Budinski, Katarina Franjčec, Ivana Lukas, Saša Veronek Germadnik i Marijana Zelenika Šimić, Glavna urednica: Petra Stipaničev Glamuzina, Ilustracije: Ivana Guljašević Kuman, 5. izdanje, Zagreb: Profil International (str. 30). Hvala Andreu za ispravljanje.

Jednog dana sam odlučila probati kampiranje u šumi. Pospremila sve kod kuće, oprala čizme i jaknu i kupila mrežu za kamping.

Sutra će biti ja i zvijezde i ništa više! Bar se nadam to jer tamo imamo divlje životinje kao i ježeve.

Budilica mi je probudila u šest ujutro. Preknoć sam nosila odjeću da kad sam ustala, bila sam redu ići i išla. Udicom sam nosila mrežu za kamping na ruksaku u kojem sam stavila hranu, svjetiljku i mobitel. Ne bih znala do poslije da sam zaboravila ga napuniti!

Lijepo je bilo jutro i hladno pa sam uskoro toplila jer je trebalo dva sata naći ulazu u šumu pa nisam bila u kondiciji i željela sam svježi zrak nego auto. Kad sam stigla, bilo mi je pretoplo da sam skinula ruksak i mrežu za kamping i odlučila tražiti mjesto za spavanje i poslije vratiti se po stvari. Da, impulsivna sam.

Pa to je mala šuma ne više od 4km. Nema ime jer nije poznata, samo je naša šuma sa stazom. Jedna staza kroz sve i u sredini mjesto za kamping bez staze pa ne možeš se izgubiti, zato mi je bila odlična prilika za kamping što nisam prije doživjela.

I naravno, izgubila sam se! Ne znam kako sam došla do slapa, ali tu je. Za nekoliko trenutaka sjedila sam gledala.

Mirno sam se osjećala i malo toplo zbog sunca. Predvijedla sam dan kad nemamo šume i tužila da sam vidjela sat i zaboravila sve prije jer mi je sve oko mene bilo čudno i novo.

Plakala sam i plakala. Šaptao je vjetar, ali nisam razumjela.

Kad sam otvorila oči, ispred mene je bio jež. Gledali smo se i ne znam zašto, ali znala sam da jež želi pomoć.

„Dobro, vodi me“, naglasila sam.

Možda sam sve maštala, ali okrenuo je jež i šetao. Sljedila sam ga dok sam bila nervozna u najmjračnijem dijelu šume dok nismo izašli na stazu.

Stajao je jež promatrao me. Približila sam ga i nje dotaknula bodlje. Nije maknuo i poznala sam malo lice i nos.

„Hvala ti“, zahvalila sam.

Stajala sam i otišao je. Nisam ostala za kamping, ali to mi je bio fantastični dan.

Prvi put sam se susrela s ježom i on je bio dobar. Volim ježeve!